MORH je jednostranom odlukom brodove u gradnji, za koje je Graditelj raskinuo Ugovor zbog propusta Kupca, upisao kao gotove brodove u registar vojnih brodova, te ih je istovremeno Ministarstvo mora prometa i infrastrukture opet svojom odlukom izbrisalo iz registra brodova u gradnji.
Kako su i jedna i druga institucija dio Vlade RH, nije čudno da je tako nešto provedeno bez obzira na sve formalno pravne aspekte tog čina. Kad bi se na taj način radilo o utvrđivanju vlasništva, onda bi to imalo oblik nacionalizacije kako je to radila nekadašnja država.
Kako za sve, pa i u ovom slučaju postoje zakoni i propisi onda će ista morati biti primijenjeni u svrhu zaštite prava u ovom slučaju Graditelja. Ugovor o gradnji OOB-ova predviđa mogućnost raskida Ugovora u određenim uvjetima, o kojima je Graditelj svojom izjavom upoznao Kupca, kao i što podrazumijeva posljedice takvog čina.
Nažalost, umjesto da se pronalaze izvediva i održiva rješenja koja bi dovela i Kupca i Graditelja u situaciju da se brodovi završe i da se nadoknade objektivno utvrđeni povećani troškovi gradnje brodova u seriji, ovakvim se potezima samo pokušavaju pokazivati mišići, što MORH u slučaju domaćeg poslovnog subjekta pokazuje, dok, kako vidimo iz drugih primjera, prema stranim dobavljačima ima sasvim drugačiji, daleko pitomiji pristup.
