Vojni program

Iako bez ikakvog ranijeg iskustva, 60-ih godina prošlog stoljeća Brodosplit je započeo s razvijanjem projekata izgradnje podmornica. Od 1968. do 1970. u Brodograđevnoj industriji Split izgradili su se najznačajniji primjerci podmornica klase ''Heroj'' (Heroj, Junak i Uskok), a od 1978. do. 1982. dvije podmornice klase ''Sava'' (Sava i Drava).

Potom je od 1981. do 1989. sa škverskih navoza izašla i serija 6 diverzantskih 100-tonskih podmornica klase ''Una'', među kojima i jedina hrvatska, unaprijeđena diverzantska podmornica ''Velebit''.

Zahvaljujući brodograđevnim kapacitetima, stručnim i visokoobrazovanim kadrovima te znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj, Brodosplit je u stanju projektirati i izgraditi najsuvremeniju ratnu podmornicu, uz uvjet da naručitelj omogući nabavu elektronske opreme i naoružanja.

Sačuvana je projektna dokumentacija za poboljšane verzije diverzantske podmornice klase ''Una'' s diesel-generatorom za koje su se svojevremeno interesirale Indija i Egipat, kao i dokumentacija za diverzantske ronilice tipa R-1 i R-2.

Iako jedan dio inženjerskog i visokokvalificiranog kadra iz podmorničarskog programa više nije angažiran u brodogradilištu, ne bi bilo teško na novom projektu okupiti dovoljan broj projektanata i inženjera i započeti izradu projekta gradnje podmornica poput Velebita.

Na osnovu do sada izgrađenih podvodnih objekata, vrlo lako bi se tržištu mogle ponuditi serije ronilica, diverzantskog tipa R-1 i R-2. Ronilica tipa R-1 jednosjed je duljine 3,72 m i promjera 520 mm, s radnom dubinom ronjenja 60 m i najvećom brzinom do 3 čvora. Ronilicom upravlja ronilac s aparatom za autonomno ronjenje ležeći iznad čvrstoga trupa, zaštićen od strujanja vode štitom od pleksiglasa. Na prednjem dijelu ronilice nalazi se prostor za smještaj jedne diverzantske mine tipa Biser ili dvije tipa Koralj. Unutar lakoga pramca smještenu su upravljački, navigacijski i hidroakustični uređaji. Za upravljanje po dubini služe izvlačivi hidroplani smješteni uz upravljačku ploču.

Diverzantska ronilica tipa R-2 istisnine 1,4 t, duljine 4,9 m, promjera 1,22 m, namijenjena je za podvodno promatranje i protudiverzantsku zaštitu luka, sidrišta i vlastitih minskih polja, te za provedbu daljinske diverzije protiv usidrenih brodova ili kopnenih postrojenja uz pomoć prijevoza podmornicom dom polazne pozicije planiranog zadatka.

Oprema igra važnu ulogu u proizvodnji i velikim dijelom se može nabaviti na stranom tržištu, ali treba reći da se dobar dio može izraditi i u hrvatskim tvrtkama. Prvenstveno se to odnosi na porivni elektromotor od 40 tona, generatori, ventili, elektrooprema, zračne boce, osovine, propeleri, stakloplastika i niz druge opreme.

Za potrebe bivše države, splitsko je brodogradilište izgradilo čak 11 podmornica, 18 diverzantskih ronilica, 4 pomoćna višenamjenska transportna broda i 4 barže za prijevoz goriva, dok su za strane naručitelje isporučene dvije fregate – školski brodovi i 12 brodova stanica za bojanje.

Među najistaknutijima u svijetu predstavljale su torpedne podmornice klase ''Sava'', serijskih oznaka P-831 'Sava' i P-832 'Drava'. Klasa ''Sava'' bila je klasa napadnih podmornica duljine 55,90 m i širine 5,5 m, s dubinom zarona 300 m i podvodnom autonomijom 32 dana.

Početkom 80-tih u Brodarskom institutu u Zagrebu započelo se s razvojem novog tipa podmornice, ali zbog problema s nabavom raketnog naoružanja projekt je usporen u korist izgradnje 6 diverzantskih 100-tonskih podmornica klase „Una“. Klasa 'Una' bila je klasa diverzantskih podmornica dužine 18,80 m, širine 2,7 m i podvodne istisnine 88 t s dubinom zarona 120 m i podvodnom autonomijom 4 dana. Izgrađeno je šest podmornica: P-911 Tisa, P-912 Una, P-913 Soča, P-914 Zeta, P-915 Vardar i P-916 Kupa.

Jedna od tih podmornica P-914 Zeta koja se početkom domovinskog rata zatekla u BSO-u, naknadno je remontirana, produžen joj je trup te je pod oznakom P-01 Velebit do 2001. plovila u sastavu HRM. Kao jedina podmornica samostalne Hrvatske. Konstrukcija podmornice je jednotrupna, s čvrstim cilindričnim trupom izrađenim od čelika. Duljina trupa je 21,09 m, širina 2,7 m i podvodne istisnine 99 t s dubinom zarona 120 m.

Podmornica je podijeljena u tri dijela: pramčani (upravljački) dio, izlaznu komoru i krmeni (pogonski) dio. U pramčanom dijelu nalazi se zapovjedno-upravljački pult za upravljanje podmornicom. Gornji dio je predviđen za smještaj diverzanata i njihove opreme i u njemu se nalaze 4 kreveta. U izlaznoj komori, smještenoj na sredini trupa, mogu se smjestiti mine i druga oprema. Pogon je smješten u zadnjem, krmenom dijelu, gdje se nalazi i jedno rezervno zapovjedno mjesto.

Ugrađeni elektromotori stvaraju nisku razinu buke što je za podmornicu veoma važno borbeno svojstvo. Podvodna autonomija s deset ljudi je 96 sati, uz 24 sata rezerve. Podmornica je pogonjena s dva elektromotora pojedinačne snage 18 kw. Električnom energijom opskrbljuju je dvije akumulatorske baterije, svaka sastavljena od 128 članaka. Diesel generator snage 105 kw služi za nadopunjavanje akumulatorskih baterija dok je podmornica u površinskoj plovidbi.

Brodosplitov 'vojni program' svoj je razvojni put započeo gradnjom podmornica, nastavio gradnjom velikih desantnih brodova ''Krka'' i ''Cetina'' za HRM te serijom obalno ophodnih brodova za potrebe Obalne straže Hrvatske ratne mornarice.

Temeljna namjena ovih brodova je ophodnja radi nadzora i zaštita interesa RH na moru. Oni će se koristiti i za potporu otočnom stanovništvu te sudjelovanje u akcijama trganja i spašavanja na moru. U ratu se obalni ophodni brodovi koriste za zaštitu unutarnjih morskih voda te za zadaće borbene i logističke potpore.