In memoriam

In memoriam

STANISLAV BAVČEVIĆ



Dana 25. rujna 2009. godine, nakon teške bolesti u 55. godini života, napustio nas je dugogodišnji kolega i prijatelj Stanislav Bavčević (15.06.1954.).

Dok sam klinac bija, uvik san nešto crta i mrčija bojama, a otac bi to redovito baca u škovace i govorija kako ću bit inženjer, a ne mazalo – rekao je prošle godine, u svom razgovoru za novine Stanislav Bavčević. Uvijek nepredvidljiv u svojim izlaganjima, godinama je od otpadnog brodograđevnog materijala splitskog brodogradilišta izrađivao brojne skulpture, poput zahvale splitskom težaku u obliku težačke motike u ulici Domovinskoga rata, galebova u letu na mulu ACI-ja, događanje Velikog petka i raspela Isusa Krista od 52 m, postave klapskih pjevača na ulazu u Omiš ili božićnih jaslica, uvijek inspiriranih škverskim motivima.

Na upit zašto je mali Isus u moru, znao je reći: - Zato šta će mu škverani napravit brod kako bi moga svitom širit svoju rič.

Inženjer strojotehnologije među velebne hale splitskog brodogradilišta došao je 31. ožujka 1987. godine, i tu proveo 22 godine radnog staža. Ali prva ljubav, umjetnost, u njemu je „kuvala“ punih 48 godina, dok nije i „prokuvala“ 1998. godine u Likovnoj grupi Brodosplita. Nagovorio ga je tadašnji šef propagande Joško Rupnik, koji je osjetio njegovu strast prema figurativnome, i od tada je sve krenulo. U jedanaest godina umjetničkoga rada, na potezu od Argentine do Austrije, imao je 30 samostalnih izložbi, te oko 700 skulptura različitih veličina, koje je izrađivao od željeza, čelika i inoxa. Posljednju je, u studenome 2008. postavio u Pinakoteci crkve Gospe od Zdravlja pod nazivom “Osuda Dobroga”, u kojoj je na krajnje originalan i stiliziran način prikazao 14 postaja Križnog puta Isusa Krista od trenutka osude do smrti na križu.

- Motiv Križnog puta uvijek je intrigantan, a mene je baš za ovu temu inspirirala trenutačna situacija u škveru, koji se također nalazi na jednoj vrsti Križnog puta, dok škverski radnik predstavlja Isusa na križu - povukao je Bavčević paralele sa sadašnjim zbivanjima u Brodosplitu.

Komemoracija dragom kolegi održana je u ponedjeljak, 28. rujna, u dvorani Poslovnog centra brodogradilišta Brodosplit, a posljednji ispraćaj isti dan na splitskom gradskom groblju Lovrinac. 

In memoriam

ANTE RADICA

Dana 8. veljače 2008. godine, u 62. godini života, napustio nas je dugogodišnji kolega Ante Radica (19.07.1946.).

Nakon završenog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, 1970. godine u Zagrebu, zaposlio se u Brodosplitu 4. svibnja 1971. godine na radnom mjestu projektanta u Službi projektiranja i konstruiranja. Na tom mjestu ostaje do 31. ožujka 1976. godine, kada odlazi na rad u inozemstvo.

U Brodogradilište se vraća 1. veljače 2002. godine kao savjetnik direktora za tehničke poslove, a svoj radni vijek, do umirovljenja 2007. godine završava na mjestu direktora Brodosplit-Plovidbe d.o.o.

Pokop Ante Radice obavljen je na Gradskom groblju Lovrinac u Splitu 11. veljače 2008. godine.

In memoriam

NEBOJŠA LUČEV

Dana 24. listopada 2007. godine, u Krapinskim toplicama, u 56. godina života, napustio nas je, nakon kratke i teške bolesti, dugogodišnji kolega i prijatelj Nebojša Lučev (28.06.1952.).

Sa završenom Brodograditeljskom školom, s praktičnom obukom u Splitu za zanimanje KV brodograditelj, u Brodospiltu je radio nepune 33 godine, od 1973. do 1979. godine, kao brodomonter, te od 1980. do 2007. godine, na poslovima kontrolora kvalitete konstrukcija, te kao poslovođa montaže trupa i predmontaže.

Svoj je radni vijek završio na mjestu Povjerenika Sindikata metalaca Republike Hrvatske-Podružnica Split.

Komemoracija dragom kolegi održana je u utorak, 30. listopada, u Velikoj dvorani Poslovnog centra brodogradilišta Brodosplit, a posljednji ispraćaj, isti dan na Gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

In memoriam

VELJKO BAKAŠUN




Dana 17. srpnja 2007. godine, u Korčuli, s navršenih 87. godina života, iznenada nas je napustio dugogodišnji kolega i prijatelj Veljko Bakašun ( 14.06.1920.).

Kao diplomirani inženjer brodogradnje, u Brodospiltu je radio nepunih 30 godina, od 1941. do 1944. godine, te od 1953. do 1979. godine, a svoj je radni vijek završio na mjestu rukovoditelja Odjela industrijskog inženjeringa.

Mnogi ga pamte i kao poznatog sportaša, reprezentativca bivše države u vaterpolu, člana Jadrana od 1937. do 1958. godine. U bogatoj zbirci trofeja Veljka Bakašuna valja spomenuti nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine i Helsinkiju 1952., gdje je reprezentacija osvojila srebrnu medalju. Također bilježi nastupe na europskim prvenstvima, pa tako 1950. godine osvaja broncu, a 1954. srebro i stječe epitet jednoga od najboljih braniča svijeta.

Na Trofeo Italia, tadašnjem neslužbenom svjetskom prvenstvu, 1953. godine u nizozenskom gradu Nijmegenu zaslužuje zlatnu medalju. S matičnim klubom Jadran, osvojio je pet naslova državnoga prvaka. Nakon prestanka bavljenja vaterpolom, ljubav prema moru Veljka Bakašuna je odvela samo nekoliko stotina metara dalje, u Uvalu Baluni, u Jedriličarski klub Labud.

Sa svojim je brodom Jadran, redovito nastupao na jedriličarskim regatama, uključujući i prošlogodišnje izdanje tradicionalne Mrdujske regate. Nekoliko godina istakao se i kao predsjednik Labuda.

Oproštaj od Veljka Bakašuna obavljen je na groblju Lovrinac u Splitu, 20. srpnja 2007. godine.

In memoriam

VINKO ROSIĆ




Nakon kratke i teške bolesti, 09. lipnja 2006. godine nas je napustio dugogodišnji kolega i prijatelj Vinko Rosić ( 22.05.1941.).

Osim što je od 1987-2002.godine bio zaposlenik škvera, a od 1999. do 2002. godine Predsjednik uprave Brodosplita, većina ga pamti i kao poznatog sportaša, reprezentativca bivše države u vaterpolu, člana Mornara čitavih 15 godina.

Rosić je s vaterpolskom reprezentacijom osvojio pet zlatnih i srebrnih odličja.

Sprovod Vinka Rosića obavljen je na mjesnom groblju u gradu Visu 11. lipnja 2006. godine.

Sva prava pridržana © Brodosplit - 2008
Admin | Izrada: NETMedia